Ustavna načela sistema bezbednosti i načini na koje treba unaprediti ustavni okvir sistema bezbednosti tema su najnovije publikacije BCBP.
Umesto da nadležnosti Republike Srbije u ovoj oblasti budu rascepkane kao što je to sada slučaj, Ustav treba da prepozna jedinstven sistem bezbednosti.
Kako bi se izbeglo nepotrebno dupliranje resursa i mešanje nadležnosti bezbednosnih organa, odredbama Ustava treba utvrditi misije i ciljeve Vojske Srbije, te policije i službi bezbednosti.
Među nadležnosti Narodne skupštine, pre strategije odbrane, uvrstiti donošenje strategije nacionalne bezbednosti. Takođe, uneti odredbu o tome da je Narodna skupština nadležna da, pored službi bezbednosti, nadzire Vojsku Srbije i policiju, kao i druge državne organe i službe, kojima zakon dodeljuje određena policijska ovlašćenja.
Predvideti postojanje Saveta za bezbednost Republike Srbije kao najvišeg koordinacionog tela sistema bezbednosti i savetodavnog tela predsednika Republike, utvrditi njegov položaj, sastav i odgovornost, kao i to da se o Savetu donosi zakon.
Trebalo bi rešiti pitanje odlučivanja o upotrebi Vojske radi pružanja pomoći u slučaju elementarnih i drugih nepogoda (vanredne situacije), kao i u slučaju pružanja pomoći policiji u održavanju javnog reda.
Treba razlikovati povode za upotrebu Vojske van granica, tako da ne mora u svim slučajevima Narodna skupština o tome da odlučuje. Tako bi npr. o angažovanju Vojske Srbije radi pružanja međunarodne humanitarne pomoći, kao i o učestvovanju pripadnika Vojske Srbije na vojnim vežbama i obuci u inostranstvu mogla da odlučuje Vlada, uz saglasnost predsednika Republike.
Za više informacija pročitajte "Sistem bezbednosti Republike Srbije: ustavne dimenzije."