Potreba za uspostavljanje kontrole policije proističe iz specifičnosti ovlašćenja i značaja diskrecionih prava koja su joj data ili koje ona prisvaja (legalna upotreba sile, lišavanje slobode, pretres). Kontrola doprinosi tome da rad policije bude transparentan, demistifikovan i ograničava mogućnost pozivanja na tajnost kako bi bila prikrivena nezakonitost.
U raspravama koje su vođene u Jugoslaviji o nadzoru rada policije javila se dilema da li je umjesno pokretati ova pitanja u vrijeme kada se u dubokoj krizi nalaze zakonodavne, izvršne i pravosudne institucije, javni moral i kada, čak ni veoma snažne, težnje ka demokratskim promjenama u društvu ne uspijevaju da nađu djelotvoran politički izraz.
Jasno je da je demokratsku rekonstrukciju policijske institucije moguće ostvariti tek u uslovima promjene režima i promjena u institucijama političkog sistema. Mežutim, već samo pokretanje problema nadzora rada policije doprinosi demistifikaciji tog rada i razvijanju osetljivosti građana na mogućnosti da unaprijede zaštitu sopstvenih prava.
U Jugoslaviji nema civilnog nadzora, ali se informacije o nezakonitom postupanju policije široko prenose, zahvaljujući velikom broju istraživača i aktivista.