11.10.2021.

PODELITE

Vest:

Promena pristupa neophodna za efikasniju borbu protiv organizovanog kriminala

Osnaživanjem civilnog društva, istraživačkog novinarstva, nevladinih organizacija i službi za borbu protiv korupcije, pokazaćemo da se problem organizovanog kriminala može rešiti. Ukoliko zbog nedostatka političke volje ne možemo da se pozabavimo ovim problemom odozgo prema dole (top-down), onda moramo da promenimo pristup i da ga rešimo odozdo prema gore (bottom-up). To je zaključak onlajn diskusije „Transnacionalni organizovani kriminal na Zapadnom Balkanu: efekti u regionu i šire“ koju su, u četvrtak 7. oktobra, organizovali LSE IDEAS i Ratiu Forum, u saradnji sa Beogradskim centrom za bezbednosnu politiku (BCBP).

„Tokom poslednjih 20 godina, kriminalne grupe sa Zapadnog Balkana popele su se na više pozicije u lancu vrednosti organizovanog kriminala u Latinskoj Americi, Zapadnoj Evropi i Južnoj Africi, i kao rezultat toga uspeli su da se probiju na unosno tržište trgovine drogom i da gotovo kontrolišu celokupan lanac ponude, od izvora do odredišta“, istakao je Valter Kemp, direktor Observatorije za jugoistočnu Evropu u Globalnoj inicijativi protiv transnacionalnog organizovanog kriminala

Što se tiče faktora koji omogućavaju organizovani kriminal, Valter Kemp je istakao da je jedan od ključnih slab sistem krivičnog pravosuđa u zemljama u kojima kriminalne grupe deluju (na primer u Latinskoj Americi), ali i u zemljama iz kojih te grupe dolaze. On je dodao da organizovani kriminal ima uticaj na Zapadni Balkan, pre svega u smislu pogoršanja ugleda regiona, a takođe utiče na bezbednost regiona, kao i na bezbednost zemalja u kojima deluju organizovane kriminalne grupe.

Bojan Elek, istraživač u Beogradskom centru za bezbednosnu politiku (BCBP) istakao je da je jedna od jedinstvenih karakteristika ovog regiona istaknuta veza između državne i političke elite sa organizovanim kriminalom. On je takođe naveo neke od zajedničkih karakteristika država Zapadnog Balkana: „ovo su slabe, urušene i nedovršene države, postkonfliktna društva, koja imaju problema sa sprovođenjem zakona, što je nedavno poboljšano s obzirom na to da je EU postala ključni igrač u regionu, ali ipak nedovoljno“.

Govoreći o organizovanom kriminalu u Srbiji, Bojan Elek je napomenuo da je Srbija stavljena na crnu listu od strane Radne grupe za finansijsko delovanje (Financial Action Task Force) – to je međunarodna organizacija koja prati koliko se zemlje bore protiv pranja novca. Budući da Srbija ima ozbiljne nedostatke u tom pogledu, Radna grupa za finansijsko delovanje preporučila je zakonodavstvo neophodno za sprečavanje finansiranja terorizma i pranja novca. Međutim, vlada u Srbiji je to iskoristila protiv organizacija civilnog društva i nevladinih organizacija, i počela da njih istražuje umesto da zapravo istražuje one kriminalne grupe koje se bave pranjem novca.

„Na Zapadnom Balkanu imamo rasprostranjenu korupciju, siromaštvo, a glavni problem je zarobljavanje države. Ključno pitanje je: kako se efikasno boriti protiv organizovanog kriminala u zemlji u kojoj su isprepletene kriminalne i političke elite“, zaključio je Bojan Elek.

Vanja Ćalović, izvršna direktorka Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS), složila se da postoje veze između zvaničnih institucija i kriminalaca na Zapadnom Balkanu. Dodala je da su te veze ojačale tokom rata i da je to manje-više postalo prihvaćeno u javnosti.

„Ljudi koji rade u zvaničnim institucijama, posebno u obaveštajnim službama, u policiji –  ljudi koji bi trebalo da spreče zločine, zapravo su izgradili partnerstvo sa ljudima iz organizovanih kriminalnih grupa“, istakla je Vanja Ćalović.

Ona je takođe navela da su kriminalne veze u regionu veoma bitne, a i snažne. Tokom perioda tranzicije Crna Gora je bila u međunarodnom fokusu zbog šverca cigareta i pranja novca, pa su kriminalci iz Crne Gore iskoristili veze koje su izgradili da se jednostavno presele u drugu državu u regionu koja nije bila u centru međunarodne pažnje.

Vanja Ćalović tvrdi da je glavni problem u Crnoj Gori tužilaštvo koje nikada nije vodilo ozbiljnu finansijsku istragu o bilo kom organizovanom kriminalu na visokom nivou. Čak i kad je tužilaštvo podiglo optužnicu protiv određenih pojedinaca zbog šverca, svaki slučaj je ostao nedovršen. Jer, kako je rekla Vanja Ćalović, tužilaštvo pravi toliko namernih grešaka, pa niko nikada nije odgovarao za počinjene zločine.

Prof. dr Ana-Maria Getoš Kalac, osnivačica mreže „Balkan Criminology“ i vanredna profesorka na Pravnom fakultetu u Zagrebu, govorila je o konceptu organizovanog kriminala i o tome kako je on problematičan. Ona smatra da postoji veliki nedostatak osnovne konceptualizacije, što je neophodno da bi nam bilo jasno kada govorimo o organizovanom kriminalu uopšte, ali i na Balkanu.

Za definisanje organizovanog kriminala postoje dva glavna kriterijuma: prvi je da najmanje tri osobe moraju biti uključene u bilo koju vrstu kriminalnih aktivnosti, a drugi kriterijum je da mora postojati određeni stepen kontinuiteta u kriminalnoj aktivnosti i/ili određeni nivo organizacije koji stoji iza toga. Problem sa ovom definicijom je što ona pokriva ogromno područje kriminalnih aktivnosti, lica, grupa i tržišta. Pitanje kako otkriti, posmatrati i meriti organizovani kriminal je takođe izazov sa kojim se suočavaju istraživači.

Na kraju svog izlaganja, Ana-Maria Getoš Kalac je predstavila vrste organizovanog kriminala na Balkanu klasifikovane po tome koliko očigledno su grupe organizovanog kriminala legalne ili ilegalne. „Prvo, postoje male (polu-specijalizovane) kriminalne grupe i mreže koje sačinjavaju profesionalni kriminalci, tako da su one očigledno ilegalne. Drugi tip je korporativni tip grupe (mafija). Oni su poznati po tome što pokušavaju da dostignu viši nivo zakonitosti. Sledeći tip je privatni sektor bezbednosti (obično su to ratni/obaveštajni veterani). Zatim postoje legitimni poslovi u bliskim vezama sa političkim elitima, koji jasno posluju u domenu kriminala. I poslednju grupu nazivam visoko-interesne grupe ili tzv. nedodirljivi’’. Legalnost ovih grupa raste kako silazimo od prve do poslednje grupe sa spiska, ali tako raste i bezbednosna pretnja.

„Organizovani kriminal nije samo zločin, to je pretnja vladavini prava i pretnja suverenoj državi’’, zaključila je Ana-Maria Getoš Kalac.

U daljoj diskusiji panelisti su pružili mnogo primera veza između političkih elita i kriminalnih grupa na Zapadnom Balkanu. Složili su se da je najslabija karika tužilaštvo i pravosuđe, te da nedostaje politička volja za rešavanje ovih pitanja. Potrebna je veća doslednost i transparentnost. Panelisti su se takođe složili oko činjenice da je Zapadnom Balkanu potrebna veća podrška i spoljni pritisak, pre svega od strane Evropske unije, budući da je borba protiv organizovanog kriminala u vrhu prioriteta EU na Zapadnom Balkanu. Ali su takođe istakli važnost okupljanja stručnjaka u cilju poboljšanja situacije u vezi sa organizovanim kriminalom.

Izveštaj sa događaja je pripremila stažistkinja BCBP Ivana Ranković.

POVEZANI SADRŽAJ

  • Datum: 11.05.2023.

    Autor: Beogradski centar za bezbednosnu politiku

    Građani Srbije i dalje su šokirani i zgroženi dvema prošlonedeljnim masovnim pucnjavama koje su se dogodile za manje od 48 sati, a u kojima je bilo 17 mrtvih i još 20 ranjenih.

  • Datum: 26.04.2023.

    Autor: Beogradski centar za bezbednosnu politiku

    Beogradski centar za bezbednosnu politiku (BCBP) organizovao je panel diskusiju pod nazivom „Srbija i Ukrajina: Izazovi rata” koja je okupila eksperte iz Ukrajine i Srbije sa ciljem da razgovaraju o odnosima dve zemlje, proruskom narativu, kao i o poziciji Ukrajine i Zapadnog Balkana u evropskoj bezbednosnoj arhitekturi nakon završetka rata. Moderatorka panela bila je Helena Ivanov, istraživačica analitičkog centra Henry Jackson Society. 

  • Datum: 23.03.2023.

    Autor: Beogradski centar za bezbednosnu politiku

    Diskusija pod nazivom „Postpandemijske dileme: Da li smo bezbedniji ili još ugroženiji?“ održana 23. marta 2023. godine u hotelu Metropol, u organizaciji Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP), bila je prilika da se razgovara o poukama koje je zdravstveni sistem izvukao iz pandemije, o spremnosti države da odgovori na moguću narednu pandemiju, kao i o uticaju pandemije na mentalno zdravlje ljudi.