PUBLIKACIJA: Analiza

Špijunski softver – negacija ljudskih prava pod izgovorom „bezbednostiˮ

Analiza polazi od shvatanja da je špijunski softver po svojoj prirodi neselektivan, sveobuhvatan i prikriven nadzorni alat, strukturno nespojiv sa principima nužnosti, srazmernosti i ciljanosti obrade podataka.

Ustav, ZKP, KZ, kao i zakoni o bezbednosnim službama, elektronskim komunikacijama, zaštiti podataka o ličnosti i informacionoj bezbednosti već uspostavljaju stroge uslove za sprovođenje tajnog nadzora, koje špijunski softver u praksi ne može da ispuni.

Međunarodni standardi i uporedna praksa potvrđuju ozbiljne rizike: masovno „kolateralno” prikupljanje podataka trećih lica, urušavanje privatnosti, profesionalnih tajni i zaštite novinarskih izvora, zloupotrebu pozivanja na „nacionalnu bezbednost” i onemogućavanje delotvorne pravne zaštite zbog tajnosti mera. U Srbiji su već dokumentovani slučajevi ciljanja novinara i aktivista, bez ikakvih vidljivih posledica po odgovorne.

Zaključak je jasan: potrebni su hitna zabrana upotrebe špijunskih softvera i procesuiranje dosadašnjih nezakonitih praksi.

 

Skip to PDF content

DETALJI

DATUM: 26.01.2026

VRSTA: Analiza

DOI broj: <a href="https://doi.org/10.55042/FTAQ6329" target="blank">https://doi.org/10.55042/FTAQ6329

AUTORI

PODELITE

POVEZANI SADRŽAJ