22.06.2021.

PODELITE

Vest:

Uprkos nastavku dijaloga Beograda i Prištine, dogovor o konkretnim rešenjima nije na vidiku

Trenutno ne postoji želja ni sa jedne strane u pregovorima da se postigne dogovor i razgovara o konkretnim rešenjima, iako je dijalog Beograda i Prištine nastavljen. Zbog izbora, kako lokalnih koji su se na Kosovu održali u oktobru ove godine, tako i zbog predsedničkih izbora koji se u Srbiji očekuju u aprilu 2022. godine, sastanci koji su se održali u toku leta su bili potpuno podređeni želji političkih lidera da te događaje iskoriste za sopstvenu promociju pred izbore. Ovo je istaknuto tokom onlajn diskusije „Srbija, Kosovo i EU: priznanje, normalizacija ili iluzija?”, koju je BCBP organizovao zajedno sa Institutom za spoljnu politiku pri Školi za napredne međunarodne studije Džon Hopkins i Kosovskim institutom za istraživanje i razvoj politika (KIPRED).

Igor Bandović, direktor BCBP naglašava da je sam nastavak dijaloga pozitivna promena. Smatra da je Vučić mnogo naučio iz primera Severne Makedonije, koja i pored brojnih ustupaka koje je učinila nije dobila gotovo ništa. Svakako, u godini pred predsedničke izbore, Vučić neće učiniti ništa što bi moglo da ugrozi njegov imidž, što se posebno odnosi na kosovsko pitanje, ističe Bandović.

„Nastavak procesa dijaloga Beograda i Prištine je veoma važan, ali bi trebalo da bude transparentniji. Dijalog ne bi trebalo da bude na plećima dvojice političara – u dijalog mora biti uključeno više aktera u oba društva”,  smatra Bandović.

Bandović veruje da je sporazum o pronalaženju nestalih osoba prostor u kome je moguć kompromis i da bi to bio dobar početak za dalje pregovore, jer je to problem koji pogađa i buduće generacije.

Što se tiče sastanka Vučića i Kurtija koji se dogodio 15. juna, dr Lulzim Peci, direktor Kosovskog instituta za istraživanje i razvoj politika (KIPRED) smatra da nije ispunio ničija očekivanja jer se na sastanku nije razgovaralo o konkretnim problemima, ali to ga ne iznenađuje. Dok Kosovo igra ne sve ili ništa, odnosno priznanje postavlja kao prioritet, za Srbiju se priznanje uopšte ne nalazi na pregovaračkom stolu.

„Kosovu je potrebna dupla normalizacija – normalizacija odnosa sa Srbijom i normalizacija odnosa sa EU i NATO. Međutim, bez priznanja Kosova, normalizacija će ostati samo iluzija jer bilo kakva druga simulacija normalizacije ne može funkcionisati na duži rok”, istakao je dr Peci.

U drugom delu diskusije fokus je  i o (ne)postojanju mogućnosti da sve zemlje članice EU priznaju Kosovo, tim povodom su konferenciji prisustvovali i govornici iz tri zemlje članice koje ne priznaju Kosovo.

„Glavni i najbitniji razlog zbog koga Rumunija ne priznaje Kosovo jeste njeno konzervativno tumačenje međunarodnog prava, ostali razlozi su zanemarljivi”, ističe Oana Popesku Zamfir, direktorka i suosnivačica Global Focus Centra iz Bukurešta.

Oana Popesku Zamfir smatra da bi, ukoliko žele podršku od strane Evropske unije, obe strane trebalo da pokažu političku zrelost i želju da idu ka postizanju dogovora. EU i NATO žele saradnju sa zemljama koje će doprineti postizanju mira i stabilnosti, a ne zemljama koje neprestano traže pomoć. Naglašava da Rumunija uglavnom uspešno sarađuje sa obe strane, ali i da bi trebalo više da poradi na aktivnoj podršci stabilnosti na prostoru Zapadnog Balkana.

„Grčka priznaje kosovske pasoše i grčki zvaničnici redovno posećuju Kosovo i razvijaju ekonomske odnose. Politika Grčke prema Kosovu bi se mogla opisati kao „sve osim priznanja, što je ujedno i balansiranje između Beograda i Prištine”, istakao je Nikolaos Cifakis, profesor međunarodnih odnosa sa Peloponez Univerziteta.

Cifakis tvrdi da kosovsko pitanje nije prioritet grčke spoljne politike i da za to ne postoji interesovanje javnosti, tako da bi trošak priznanja bio potpuno bespotreban, jer bi taj čin mogao da izazove reakcije i od levice i od desnice.

„Španija ne samo da je pokazala vrlo malo volje da sarađuje sa Kosovom, već je pokušala i da oteža situaciju za Kosovo. Nema nikakve diplomatske odnose sa Kosovom i izbegava bilo kakve zvanične sastanke sa predstavnicima kosovske vlasti, ističe Pol Vilja Saria, vođa projekta u Transevropskoj asocijaciji studija politika (TEPSA).

On smatra da je glavni razlog zbog koga Španija zauzima takav stav zapravo unutrašnji problem sa Katalonijom koja želi nezavisnost, iako se to nigde ne navodi kao zvanično objašnjenje. Zbog toga se Španija poziva na međunarodno pravo i rezoluciju UN-a po kojoj se unilateralnim proglašenjem nezavisnosti krše odredbe međunarodnog prava.
Španija podržava dijalog Beograda i Prištine, ali trenutno stanje pokazuje da do priznanja Kosova ili nekih većih promena u odnosima neće doći sve dok Srbija ne promeni svoj stav ili dok se između te dve strane ne postigne neki dugoročni dogovor, zaključuje Pol Vilja Saria.

Vest sa događaja je pripremila stažistkinja BCBP Gorana Pebić.

 

POVEZANI SADRŽAJ