PUBLIKACIJA: Analiza

Sporazum o trgovini oružjem: zreo za potpisivanje ili zreo za otpisivanje?

Najnovija članica istraživačkog tima BCBP Katarina Đokić analizira šta je trebalo da postigne međunarodni sporazum o trgovini naoružanjem, kako je tekao proces pregovora o sporazumu i pod kojim uslovima bi mogao da se usvoji i implementira. Tekst prikazuje i dosadašnja iskustva u regulisanju konvencionalnog naoružanja.

Malo zapažena u našim medijima bila je konferencija održana u sedištu Ujedinjenih nacija jula 2012. godine sa ciljem usvajanja sporazuma o regulisanju međunarodne trgovine konvencionalnim naoružanjem.

Sporazum je trebalo da uvede kriterijume kojima bi se zemlje članice rukovodile pri izvozu ili dozvoljavanju tranzita naoružanja u druge zemlje.

Predloženi kriterijumi uključivali su i mogućnost da se izvezeno naoružanje u zemlji uvoza koristi za kršenje ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava (MHP).

Prema nacrtu sporazuma, potpisnice bi pri donošenju odluke o izvozu takođe trebalo da razmotre mogućnost da ono završi na crnom tržištu i/ili doprinese (daljoj) destabilizaciji zemlje koja oružje kupuje.

Mnogi bi se složili da, s obzirom na ovolike ambicije, ne iznenađuje što sporazum nije usvojen. To, ipak, ne mora predstavljati i kraj priče o pokušaju međunarodnog regulisanja trgovine konvencionalnim naoružanjem.

Grupa od devedeset zemalja razočaranih zbog neusvajanja sporazuma potpisala je neposredno nakon završetka konferencije izjavu u kojoj izražava žaljenje što sporazum nije usvojen i odlučnost da se on usvoji „što je pre moguće“.

Postavlja se pitanje koliko je realno očekivati da bi se takav sporazum mogao usvojiti u skorijoj budućnosti. Čak i ako se on usvoji, postoje značajne nedoumice u vezi sa mogućnostima njegove implementacije.

Kopletnu analizu možete preuzeti u prilogu.

DETALJI

DATUM: 27.09.2012

VRSTA: Analiza

DOI broj:

AUTORI

PODELITE

POVEZANI SADRŽAJ