
VOJSKA
Ko upravlja Vojskom Srbije, a ko nadzire one koji upravljaju? Koje reforme Vojske se preduzimaju i šta je njihov ishod? Kakva je veza između politike odbrane i utroška novca? Kakve uslove za rad imaju zaposleni u sektoru odbrane?

Ko upravlja Vojskom Srbije, a ko nadzire one koji upravljaju? Koje reforme Vojske se preduzimaju i šta je njihov ishod? Kakva je veza između politike odbrane i utroška novca? Kakve uslove za rad imaju zaposleni u sektoru odbrane?
Za ocenu postojećeg stanja u sistemu odbrane Srbije i Crne Gore veoma značajno je i sagledavanje mesta koje taj sistem zauzima među sistemima odbrane drugih zemalja – u pogledu učešća budžetskih sredstava za odbranu u bruto domaćem proizvodu (BDP), veličine sistema odbrane i izdvajanja po pripadniku tog sistema.
Reforma oružanih snaga i, u okviru toga, reforma Ministarstva i Vojske SCG, bez sumnje je jedno od pitanja kojim su se, praktično ili ideološki, bavile sve garniture vlasti i sve rukovodeće i komandne strukture Ministarstva odbrane i Vojske.
Kojim putem do značajnijeg angažovanja Srbije u mirovnim misijama?
Ratno poreklo isključuje centralne YU države iz modela transsocijalističkog preobražaja zemalja centralne i istočne Evrope. Štaviše, ono (poreklo) otežava ili čak čini nemogućim njihovu komparaciju. U zemljama bivšeg lagera državni su se aparati sile – vojska, policija, tajne službe – voljno i bez buke prepotčinili novim vlastima. Odatle njihovo privođenje novim potrebama, ma koliko tegobno bilo, ni u jednom trenutku nije ugrozilo reformisanje rodnih društava.
Reforma sistema odbrane podrazumeva ustavne, zakonske i organizacione promene. Sveukupnošću tih promena, na bazi nacionalne strategije, definiše se organizaciona struktura i utvrđuju se odnosi i nadležnosti u sistemu odbrane u sklopu jedinstvenog funkcionisanja sektora bezbednosti države.
U poslednje vreme raširene su diskusije o tome da li su vojni pravosudni organi ukinuti ili ne i da li oni rade legalno ili ilegalno. Mišljenja su podeljena.
Sporovi oko statusa vojske, policije i tajnih službi, kao i kontrole nad njima se zato u domaćoj i stranoj javnosti često svode na lični i/ili politički sukob Vojislava Koštunice, predsednika SRJ i Zorana Đinđića, predsednika Vlade Srbije.
Nakon usvajanja Strategije, otvorena su tri pravca delovanja i oni su sad ili već pokrenuti ili su u pripremi. Reč je od Beloj knjizi odbrane, Vojnoj doktrini i Pregledu odbrane.
Zemlje Jugoistočne Evrope ušle su u proces tranzicije, a da prethodno nisu imale bilo kakvu demokratsku društvenu i političku tradiciju civilno-vojnih odnosa. U ovim zemljama nije bilo ni neophodnih pravnih osnova za reformu sektora bezbednosti, unutar koje je demokratska civilna kontrola samo jedna komponenta.
Problem vojne obaveze vojnih obveznika nije samo pravni problem, već je prerastao u ozbiljan politički problem. Neće se valjda suditi tolikom broju ljudi? A izjave nekih visokih funkcionera da neće biti hapšenja samo unose dodatnu konfuziju u ovaj problem, jer ni jedan ministar, pa ni ministar odbrane, ni predsednik Vlade, ni predsednik Republike nisu ovlašćeni da odlučuju da li će neko biti uhapšen ili ne. Za to su isključivo nadležni organi pravosuđa.
+381(11)32 87 226 / +381(11)32 87 334
office@bezbednost.org
Đure Jakšića 6/5, Beograd, Srbija

Beogradski centar za bezbednosnu politiku (BCBP) je nezavisni istraživački centar koji doprinosi unapređenju bezbednosti građana u skladu sa demokratskim principima i poštovanjem ljudskih prava kroz istraživanje, javno zastupanje, razvoj zajednice i obrazovanje.
+381(11)32 87 226 / +381(11)32 87 334
office@bezbednost.org
Đure Jakšića 6/5, Beograd, Srbija
Copyright © Beogradski centar za bezbednosnu politiku.