Kako da organizacije civilnog društva više utiču na bezbednosnu politiku?
Održan je treći trening za nadzor nad politikom bezbednosti na lokalnom i nacionalnom nivou
Održan je treći trening za nadzor nad politikom bezbednosti na lokalnom i nacionalnom nivou
U demokratskim društvima građani, po pravilu a i formalno, mogu da utiču na vlast. Da bi ostvarili to svoje pravo, građani se udružuju kako bi podstakli, osmislili, izvršili i promenili politike i ponašanja institucija u kojima se donose odluke važne za njihovu zajednicu i bitisanje.
Nužnosti reforme institucija sektora bezbednosti koje su bile akteri konflikta nije jedino nasleđe konflikta sa kojima se postkonfliktna društva suočavaju.
Rezultati izveštaja "Povlačenje granica na Zapadnom Balkanu: perspektiva običnih ljudi" predstavljeni su Evropskoj komisiji u Briselu (Direktoratu za proširenje) i Službi za spoljne poslove Evropske unije, kao i organizacijama civilnog društva zainteresovanih za bezbednost, koje su okupljene oko mreže EPLO (European Peacebuilding Liaison Office) 9. novembra 2011. godine.
Da bi osnažili uticaj civilnog društva i povećali vidljivost ekspertize koja postoji u civilnom društvu za kreiranje i sprovođenje politike iz oblasti bezbednosti, odlučili smo da na prijemčiv način predstavimo informacije o organizacijama civilnog društva koje su se do sada angažovale po pitanju ljudske bezbednosti u formi specijalizovanog direktorijuma.
Suštinu demokratske kontrole oružanih snaga čini odgovor na pitanje – Ko čuva čuvare? U ovoj studiji bavićemo se demokratskom kontrolom oružanih snaga Holandije, istražujući institucionalne i proceduralne elemente društva.
O civilno-vojnim odnosima i civilnoj kontroli vojske može se govoriti od samog početka vojnog organizovanja u civilizovanim društvima. Vojska, kao element društva koji je bio nosilac sile, morala je na neki način biti ograničavana da tu silu ne upotrebi suprotno opštim društvenim interesima i ciljevima.
Vojska se, zbog posedujuće sile, kao i razornih posledica svoje upotrebe, našla u centru pažnje aktera modernog društva. Nametnulo se odmah pitanje: „Ko čuva čuvare?" U prvi je plan izbila potreba da se trajno spreči politička zloupotreba vojske, ali i vojna zloupotreba politike. Time su obeležene dve ključne (kritične) tačke u kojima se uređuje odnos vojske i društva.
Sloveniji je, čak i u vreme bivše zajedničke države Jugoslavije, bila izražena senzibilnost na mešanje vojske u civilne poslove, kao i na pokušaje militarizacije društva. Javnost je često bila kritički nastrojena prema vojnoj organizaciji, a takvi njeni stavovi su naročito došli do izražaja u drugoj polovini '80-ih godina.
Izuzetost VJ od demokratske civilne kontrole direktan je proizvod načina utemeljenja i funkcionisanja SR Jugoslavije. Dublji se, pak, koreni toga nalaze u civilno-vojnom nasleđu srpskog i jugoslovenskog društva.
+381(11)32 87 226 / +381(11)32 87 334
office@bezbednost.org
Đure Jakšića 6/5, Beograd, Srbija

Beogradski centar za bezbednosnu politiku (BCBP) je nezavisni istraživački centar koji doprinosi unapređenju bezbednosti građana u skladu sa demokratskim principima i poštovanjem ljudskih prava kroz istraživanje, javno zastupanje, razvoj zajednice i obrazovanje.
+381(11)32 87 226 / +381(11)32 87 334
office@bezbednost.org
Đure Jakšića 6/5, Beograd, Srbija
Copyright © Beogradski centar za bezbednosnu politiku.